Jednog lijepog i sunčanog dana bilo mi je jako jako dosadno. Od tolke dosade moji prijatelji i ja odlučili smo peći krumpire. Gdje? Iza susjedine kuće. Uzeli smo krumpire, ogulili ih i zamotali u foliju. Krenuli smo prema mjestu radnje. Počistili smo smeće oko mijesta za žarište. Uzeli smo par sitnih grana i drva i počeli raditi žar. Kad smo ga napravili stavili smo krumpire i zametali ih žaravkom. Jedva smo čekali da se krumpiri ispeku. Odjednom iz kuće izađe susjeda i počne vikati na nas prijeteči nam da će nam pozvati policiju. Mi smo se od panike razbježali i ostavili vatru da gori. Vjetar je naglo zapuhao i vatra se proširila, ne jako ali dovoljno da naša draga susjeda naglo potrči i počne vodom polijevati vatru. Mi naravno doma nismo ništa spominjali, a jadna susjeda se uspaničila i mislila da ćemo joj zapaliti kuću.
Nakon tjedan dana susjeda je sve zaboravila čak smo kod nje išli brati jabuke. Ko da se ništa nije dogodilo.
Nema komentara:
Objavi komentar